JA SAM...VEČNOST

Ma šta da pomislim
postanem deo
toga.
Zato me i ne vidite -
 
sjajnija od Siriusa,
tamnija od Crne rupe -
 
sitna pora svoga tkiva,
vasiona bezbroj tela,
 
kô misao,
kao zvezda,
stalni kraj gde kraja nema
umna plazma nebotoka  
 
To sam bila
i opet ću,
i opet - 
dugovečna tajna.

Marina Adamović

Komentiranje je zaprto!

Marina Adamović
Napisal/a: Marina Adamović

Pesmi

  • 16. 09. 2015 ob 07:19
  • Prebrano 574 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 193.77
  • Število ocen: 10

Zastavica