da znam
koliko mi je riječi
milostivo dao
na početku mog trajanja
možda bih škrto
kradući i od drugih
malo govorila
da znam
koliko mi je snova
utisnuo Tvorac
na početku prvog sna
tko zna
možda bih uvijek budna
i bez sjajnih sanja bila
da znam
koliko mi je ljubavi
udahnuo
na početku prvog osmijeha
možda bih
čekajući druge
odavno zastala
ovako ne znam
o sebi ne znam ništa
i pjevam
uporno pjevam
voleći stvarnost
u snovima
Čudovito tipanje za seboj. Zadnja kitica, kakor da bi bila izpisana iz mene :)
Lp
Irena
Fino primijenjena gradacija riječi-snovi-ljubav u pjesmi u kojoj se nijednim stihom ne iskazuje bol, ali čitavom pjesmom ona miriše. Divno!
lp
Slavica
"Scio me nihil scire" ,reče Sokrat...a ti Valy pesmom...bravo! Lp
Stella
valy, ovo je pjesma koja fascinira i ostavlja trag. Pedeset i dva puta BRAVO.
lp
Irena, hvala puno. Volim kada neko nađe među mojim pesmama stihove za svoju dušu. A i ja volim kada sebe prepoznam u tuđim rečima.
lp, Valy
Slavice, hvala na promišljanjima i pohvalama.
lp, Valy
Stella,
drago mi je da ti se sviđaju moji stihovi.
lp, Valy
Mirko,
svaki Vaš komentar mi je putokaz i pjesničko ohrabrenje. Ostala sam zatečena pohvalama. Veliko hvala!
lp, Valy
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: valy
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!