Ne pišu se više bundžijske pjesme
ex-revolucionari se ranim jutrom izbrijavaju
stavljaju after shave i kravatu
ulaze u svoje leasing-limuzine
parkiraju se na za to označemim mjestima
ukucavaju pin koji ih registrira
da su stigli na posao
ulaze u fancy kancelarije
zabijaju nos u ekran kao u pijesak
čačkaju svilenim prstima po tipkovnici
izvještaje u redovima i kolonama
o drugim ex-revolucionarima
koji su kupili automobile na leasing
i platili redovnu ratu
životnog osiguranja
u slučaju eventualne smrti
ne bi li kako premijom
otplatili dug
vražjem vremenu.
Poslano:
08. 09. 2015 ob 12:06
Spremenjeno:
08. 09. 2015 ob 12:08
Še ena fino zabavna Duškotova pesem, ki z neposrednostjo in ironijo govori o bivših revolucionarjih, ki so postali 'japiji'*.
S poanto, da ne obstaja zavarovalna premija za ta "vražji čas": čas, ki postavi stvari na svoje mesto, čas, ki ga ni moč kupiti, lahko pa se ga samo – zapravi.
*Japi: Mlad človek z dobro plačano službo, ki rad razkazuje svoj finančni status, tako da kupuje drage stvari in se ukvarja z dragimi aktivnostmi; beseda ima slabšalni prizvok.« Povzeto po: http://www2.arnes.si/~lmarus/suss/arhiv/suss-arhiv-000035.html) :)
Prevod pa tokrat ni potreben, mislim, da je pesem v celoti razumljiva tudi slovenskemu bralcu,
lp
Franci
Od hippie-ja do yuppie-ja u par koraka ;)
Hvala dragi Franci !
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!