
zaviri ponekad
u moje dobro sam
i vidjet ćeš me na tronožcu
gdje kamen
prebacujem iz ruke u ruku
praveći se da nikada nisam
čula za sizifa
ne viri predugo
da ne padneš iza zastora
u ogoljelu šumu
gdje smolom hrabrosti
lijepim lišće
potocima upornošču popravljam struge
i svađam se sa suncem koje
je zapalilo dugu
na kojoj sam raširila istinu
Hvala valy, jedna koja se i meni sviđa.
lp
Krasno. Pjesničko djelo koje se ne čita jedanput.
Lp, Mirko
Draga koni in Mirkopopović, najlepša hvala za lep komentar.
lp, branka
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: branka
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!