Ne postoji nikakvo
znanstveno
ni razumno objašnjenje
otkuda srcu
toliko energije
toliko sile
da tjera krv u mozak
i periferiju
da pokreće tu nespretnu
hrpu mehanike i udova
da uporno danima
i godinama
kuca
tuče
udara
ubija
zaljubljuje se
i bolno pati
da bude shrvano
od čežnje
od bezvjere
i prevare
od pulsirajuće ljepote
i strasti
pa kad ti pjesnik
dušo kaže
da srce je Nebo
stiješnjeno u njegovu grud
u komprimiranu
elektrificiranu kob
s unaprijed poznatim
epilogom
da ga muči
veličajnošću sna
međ' zvijezdama
ne propituj mu riječi
već mu podaj srce
da ga ljubi
kao ugrijani kristal
do prsnuća
do slatke mu
slatke smrti.

Duško Babić