gazio sam kroz polja pusta

i vaskrsle trave pitao

za Izvor

svakoga proljeća

a onda...

u iznenadnosti običnoga jutra

kad pomislih da magla spušta se gusta

i da me je konačno savladao umor

videh Trojicu

kako hodaju kao ratnici

i izlaze na put koji obećava sutra

hej, hodočasnici

nijedan od vas još se ne pokloni

tako da ljubeći zemlju i nego poljubi

a tamo iza vas pored golih stena

uzmi me!

pomiluj me!

molila je žena

onoga koji je svim srcem ljubi

Željko Medić Žac