Rekla si mi
da si bila predugo nesretna
da bi mogla prepoznati sreću
da si bila predugo
zatvorena u sebe
da bi znala gledati na oči
da si bila predugo bez riječi
da bi mogla govoriti
pisati i pjevati
uspavanke svijetu
da si bila predugo na zemlji
da bi znala glavom međ'
razuđene oblake
onda sam te poljubio
poljubac je trajao dugo
dugo iza svake smrti
možda i predugo
za aršin
djevojko.
Čudovito!
Možda i predugo
za aršin!
Za katerokoli mero. A le mogoče, le mogoče....
Lp
Irena
Hvala draga Irena, od srca !
lp s Jadrana,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!