OŠTRIM NOŽEVE-POPRAVLJAM KIŠOBRANE-PIŠEM STIHOVE
U mojim dubinama nema više tame
plavetnilo je to svuda što caruje
što tjera ovo tijelo ogrubjelo od osame
da se plamom i tvrdu kamenu daruje
Ne boj se mila, ja te za ruku držim
dok ponirem u te, slijep, a ti lijepa
od šećera i pupka Neba jabuku pržim
da ti biserjem usana bude prva okrijepa
Ne praštaj mi noćas ovaj suludi blud
ne priznaj pred progoniteljima strah
odjeća od grimiznog zlata nije čovjeku usud
već misao labdeća gdje kosti posvud ruši u prah
Ne bijah savršen, ni primjer za budućnost
odviše je u meni pustinjaka bez cilja
Svemogući mi je podario čudno ime - Budnost
da mogu ljubiti tvoj labuđi vrat do milja
i ne boj se
ako odem sutra
najmilija
reci sebi tiho
u jastuk
da sve je to bila tek puka sen
od ruža
u oku trn
i suza.
Dobro jutro Duško,
straha ne priznam četudi je prisoten. In tudi budna sem, zgleda da ne potrebujem več toliko spanja. Lepo,čutno si napisal, v gibanju...
Do joka.
Lp,hope
Hvala ti od srca, draga prijateljice, na lijepim riječima. Malo sam u naslovu aludirao na cigansko srce pjesnika. Pjesnici su duhovni nomadi, u stanju su putovati nebeskim prostranstvima snagom svoje volje i imaginacije. A i tamo, ne nebu, treba popraviti poneki kišobran :)
lp s mora,
Duško
in nabrusiti škarje....predvsem tukaj :)
Veličastno
Lp
Irena
...in zaigrati na nežne strune... kot zna le pesnik;
lep dan ti želim,
koni
Hvala na lijepim riječima, Irena i Koni, od srca !
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 11. 08. 2015 ob 00:10
- Prebrano 782 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 382.3
- Število ocen: 14