Dok šuplja tjelesa praznih očiju
savršeno plešu strastveni tango
a ljetni morski sutoni
uzaludno oplakuju obale i neka druga vremena,
dok dijete zaobilazi ranjenu pticu
zagledano u svoju igračku
a majku veseli tuga druge majke
jer je svoje dijete lancima prikovala uz svoje srce,
pronalaze se antipodi roditeljici Zemlji.
No, što će nam
ne bude li više sjećanja,
pjesama,
tuga,
ljudi.
Samo strastveni tango sjena.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!