Pjesnička kolonija
nekako mi to zvuči
kao najezda skakavaca
kao rezervat Indijanaca

što bismo tamo trebali raditi
mila moja

pisati stihove na zadane riječi
( mjesec, pas, lajanje )
na zadanu temu
( ljeto, mati, arbitraža )
na zadani grijeh
( slutnja, čežnja, milost )

ja bih te ipak radije
gledao kako hodaš
gibaš se kroz sunčeve zrake
u ritmu bokova
u sjaju bogova
kao dražesni eksponat
neonske civilizacije
što svijetli ljubav
iznutra
kao da je tamo prvi put
ikad
i rođena...

Duško Babić