nećeš otići vesna
vidi
ljudi još uvijek plešu tango
s pogledom na krhke lončiće
desno od tvog uha
grizu vrhove kiflama
koje su ispekli bosonogi muškarci
duboko dišući
da bi sačuvali miris
ljudi s kolicima sade
putiće usred cvijeća
i pjevaju

lokve se šeću kroz dlanove
uobličene za dan
s tobom vesna
zasjenjeni kraljevi slave
zapad mora i sklapaju
vječne saveze s kapetanima
bez zvijezde
pijesak u dječjim očima
gradi kuću kraj vode
koja neće nikad poplaviti
doma

nećeš otići
nećeš otići vesna
slika ispred mene ima tvoj nos
ruku pomjera na tvoj način
s osmijehom
i oklijevajući
sjedi na konopcu
koji više ne preskače
i usne su tvoje
mada usko zure
u vrijeme
u mogućnost
u crtu ispod lijeve dojke

nećeš

breza