Odvikavam se od potrebe
da bilo tko razumije
bilo što
nema potrebe da se mi
razumijemo
jesenas sam pjevao
o ljubavi
slušajuć rumor kiša
o okna prozorska
a od toga ništa ljubavnije nije
zimus sam pjevao
o ljubavi
lelujajuć s pahuljama
u snijeg bijel
po padinama
a od toga ništa ljubavnije nije
proljetos sam pjevao
o ljubavi
sakriven u pupoljke
nevinog cvijeća
da i ja sutra budem
makar latica
takvog božanstva
a od toga ništa ljubavnije nije
ljetos sam ja bio
ta pjesma
o meni je pjevalo more
i neka žena
plavih lasi
očiju ljepših
od rumora kiša
od bijelih pahulja
i nevinog cvijeća
a od toga ništa nije
i ne može biti
ljubavnije.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!