Nisam znao da će te toliko boljeti moj odlazak

čupao sam tvoje srce
iz jalove zemlje
s korijenjem
prevodio ti ljubav
simultano
na sva svjetska usta
jer kad ljubiš
svuda se isto čudo događa
bez upozorenja
usne su nadražene
slikama iz krvi
iz brončanih mrlja
na prsima plivačica
s prejakim ramenima
iz očiju mladih delfina
dok iskaču kao spomenici
oluji čuvstva
gdje su bili cvijeće
morskih livada
u mislima svojih roditelja
ljubavnika raspuštenih
bez domovine i granica

u nekom savršenom svijetu
oblikovani smo bili za bal
balerina i časnika
visokih do neba
za taj graciozni kas
koji opći s publikom
s kerubinima na vratima
da bi nas progutala
sve odjednom
božanska muzika nečujnih nota...

nisam znao da će me toliko boljeti tvoj odlazak.

Duško Babić