Prazna sam dušo...
Vetrovi su razni snažno duvali
odneli iz moje nežne duše
sve ono što je mirisalo na tebe,
dok si ti igrao igru reči...
Gubio se gram po gram
sa svakim vihorom
koji se lepio i stezao
dušu moju što je htela samo
na tebe da miriše...
A ti si čvrstom dirigentskom palicom
odsečno mahao,
simfoniju prelepu stvarao,
vetrove nisi primetio u melodiji
da ih obuzdaš,
da ih ukrotiš u talasima Vltave
tako da se postidi i Bedrih Smetana!
Samo malo ti je trebalo,
tako malo, a tako mnogo!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!