Kvartu
u kojem sam odrastao
uvijek se približavam
sa zebnjom u srcu
da će me prepoznati
Čuvar naše mladosti

naravno
da sam ga izdao
kao i svi ranije
ali meni je vjerovao

vjerovao je da ću znati
sačuvati svaki poklič
sreće u krvi
svu tu radost gromku i rumenilo
u obrazima
gdje mraz ih štiplje
gdje mraz ih grize
i ljubi

pa svaku kap ljetne kiše
u kosi
morske igre
plemića i sirotinje
bijelo stijenje
i svjetionike...

( moj će brat to bolje znati )

vjerovao je taj
Čuvar naše mladosti
da ću ga baš ja
zamijeniti
kad jednom i on
pod teretom sunčevih krila
od prevelike te mladosti
( moj će brat to bolje znati )
ostari...

Duško Babić