NIJE TI TREBALO

Nije ti trebalo ugnježđivanje u plodovo more
tiha borba kroz karlicu koju nisi bolela
pad u novu zamku sa izbrisanim prošlim.
Nije ti trebao udar na dlanu novog
da već tada postaneš asmatična na laž
sa oštrinom njuha, hobotnico.

 

Nije ti trebalo (samo)analiziranje, rast iznutra
vodilo te ka zidovima o koje si se pepelno odbijala,
iz ćelija vazduha padala si u prašnicima krvi
posle smrti cvetanja.

 

Nije ti trebalo da zavoliš umetnost kroz kistove mraza
na kvarcnim vitražima svoje sobe
prateći otrov u zbiru sa zagradama, tačkama, slogovima;
snegove, jezerske vode, polarne svetlosti
mesečeve korene i onaj šanac gde si mlečni put plakala.

 

Nije ti trebalo da iz očiju ničeš kestenjem,
put zrenja i senzibilnosti da nedriš ženskim bilom
i raspolutiš se u muškobanjastim pokretima
u besu i psovci, tragovima igranja fudbala.
Nije ti trebalo da zavoliš sebe baš takvu kroz lična prelamanja
i, sebe kroz druge
pomisliš da ćeš ikad biti centar nečijeg sveta
i tako saznaš:
srce ti je košpica koju ispljunu na kraju
ili preživaju dugo dok umorom ne opadne ispošćeno.

 

Nije ti trebalo da zavoliš čergarske točkove
reke violina, sirene, mostove;
stare gradove, kaldrme, fenjere, krila bezubih ptica;
na drvenastim ramenima planina druženje sa zvezdanim platnima
i, idolopoklonstvo pred brezama;
nisu ti trebale kose harfi,
grudi trzalice
ruke i, sećanja.

 

Nisu ti trebali pokušaji koraka ka sreći, verovanje,
samoponištavanje i vraćanje šansi
slabokaloričnim organskim sklopovima;
nisu ti trebala darivanja
najmanja u taktovima vremena bezvrednima;
završavalo se slepilom i krikom ludila
lomovima kukova niz stene vodopadne.

 


Nije ti trebalo da zavoliš praistorijskog slikara;
da ljubiš u posnim vekovima;
Nije ti trebalo da se zaljubiš 1420.,1723., 1877., 1928,. 1965., (...)
da zavoliš u jesen, zimu, leta
i, ovo prestupno proleće.
Nije ti trebalo,
na konačištu svega ostaje
anoreksično srce i skeletni hod kroz samoću.

 

Nije ti trebao prasak mastila,
pobednici, ne –
gubitnici pišu poeziju
na konačištu svega
ono je košpica

 

 


Jelena Stojković Mirić

Jelena Stojkovic Miric

Dragana Andric

Poslano:
14. 07. 2015 ob 10:53

Nije ti trebalo,ali dešava se! Lepo si to opisala Jelena.

Lp Dragana

Zastavica

Jelena Stojkovic Miric

Poslano:
15. 07. 2015 ob 02:18

Hvala Dragana.

lp

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
17. 07. 2015 ob 22:25
Spremenjeno:
17. 07. 2015 ob 22:25

Pesem, ki ji izjemno večpomenskost (od duše, svetlobe, slike, ženske ...) daje prav neimenovanje tiste, o kateri piše. Pesem se bere kot zgodovina, morda lepote, čestitke,

Ana


Zastavica

Jelena Stojkovic Miric

Poslano:
18. 07. 2015 ob 06:27

Hvala Ana.



Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Jelena Stojkovic Miric
Napisal/a: Jelena Stojkovic Miric

Pesmi

  • 14. 07. 2015 ob 03:09
  • Prebrano 967 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 135.6
  • Število ocen: 5

Zastavica