Ulice su u tri sata ujutro puste

Samo zakašnjeli pijanci i luđaci

Voze u ovo vrijeme po kiši i bez cilja.

Bježim li ja to? Ako da – od koga?

Ljudi

Sebe

Ili obaveze živjeti,

Ponavljati

Još jedno danas

Da sutra

Opet bude jučer.

Onaj na zadnjem sjedištu opominjući brunda.

(Znam znam

Moram pjevati

Voli partizanske)

Po šuma-ma i go-ra-ma

Pjevam iz punih pluća

Čvrsto držeći volan

(Bože da me tko vidi)

Večeras ne uspijeva uspavanka

Morat ću i onu drugu

Evo sad ću

Samo da stavim u ler

Što se opet javljaš

Pa strpi se malo, na semaforu smo?!

Konjuuuh planinooom

Pjevam

(Pjevam glasno

Sigurno su mi žile nabrekle)

Lišće pjevaaa žalovite pjesmseeeee

Ne zvuči dobro

Nema visokog ce

Od pušenja valjda

Nije ni bitno napokon

Psina otraga zadovoljno kunja

E ovo sad već djeluje kao obiteljska idila

Iz američkih i ranih talijanskih filmova

Samo što tamo – primjerice kod Felinnija –

Ona ima maramu, naočale, ljeto je i sunce, auto kabriolet…

A ova tu nema nikakvu glazbu. Samo rupu gdje drži cigarete i maramice.

(Kiša izgleda ne namjerava stati, a bome ni vjetar)

Ma idem se vratiti

Sutra nastava od prvog sata

Ovo šizofreno vrijeme ipak umiruje

Možda uspijem zaspati

Danas ti je, moja Nana, neko čudno vrijeme!

(Ne reagira, spava)

Svašta ti se draga moja danas zove život!

saraivor