BEZ NASLOVA (ciklus)


Dok pričam o smrti,
znači živa sam.
Kad budem ućutala -
pašće zvezda koju
nosim kao amajliju
uvek uzdignutu.
*
Smrt sluša i ...
***
Znala sam da imam dara
ali ne i za šta.
Monotonija me ubija
uzvraćam hicem prvog slova.
Pretvaram se da spavam
da jedem, razgovaram,
ulepšavam se natenane,
poslujem kô i mnogi,
a zapravo
ja sam u kućištu svog
računara
i umnožavam se, delim....ma
čudesa preduzimam

*
Odavno znam razlog svoje smrti,
ali da će zameniti ulogu
sa uzrokom boj 2... e!
Stvarno nema smisla...
Ne bih ni pomenula i treću vrstu
izazivača -
nju svakodnevno viđam -
od pamtiveka.
Da, pregovaram sa sobom.
Potplatićemo četvrtu - pa nek bude kako hoće.
Ona je pri ruci, nikad se ne dvoumi,
olakšaće mizeriji telesnog fosila...
tri
dva
jedan
ne... ja sam jaka; jača od tame...
u koju tonem
K
A
R
A
J
O
N
E
*
podrži me, sažeta poemo!


***
Što ih manje razumem
to su mi draži.
Neka mešaju jabuke i smolu
žar ptice i Kupidona
neka, neka
protivnik sam filozofije
.
Oni su nalik na sebe same
ko ogledalo i senka
samo ne na Hegela
to, već, osporavam
i kada me lažu
govore istinu
to je ono što me obara s nogu
a kunu se da ništa ne znaju!
I ne znaju -
osim za Feniksa.
***
Mislim na sve i ni na šta
a to je previše kad ničeg nema u
maloj polici velikog
mozga --- i van nje u – njemu.
Vidim kako mi oči udaraju u zid,
kako se vraćaju u prepune duplje;
tako je svake noći pred zoru -
ko je TO? Moje JA? Ako ga ima među
polovima? ---- Hajde, reci!
Ko? MI? Ja?
Ne razumem te uopšte! "slažem se!"

***
Svakog se dana udaljavam od sebe
Pokušavam da si pružim ruku
ali druge - nema.
Napisaću pismo i poslati nešto...
teško je podneti samoću
vrlo.
kamin(n)gs

Marina Adamović

Komentiranje je zaprto!

Marina Adamović
Napisal/a: Marina Adamović

Pesmi

  • 02. 07. 2015 ob 18:42
  • Prebrano 560 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 198.5
  • Število ocen: 6

Zastavica