
Više nije dovoljno
da umreš tek tako
da bi te ljudi
shvatili ozbiljno
moraš umrijeti pompozno
i to više puta ako treba
reprizirati vlastitu smrt
za blaziranog
paparazza
( uz prethodnu najavu
i pristojan honorar )
moraš napraviti šokantni
happening
cirkuski performans
goloruk ići
na divljeg vepra
jašiti raskrvavljenog nosoroga
i pritom se smiješiti
kao kreten
moraš se udružiti
s nekim genijalnim naučnikom
koji će u svojim laboratorijima
kreirati pilulu
što će te raznijeti
u precizan broj dijelova
recimo 1051
tako da na naslovnici
najčitanijih novina
mogu svi pročitati
ekskluzivnu vijest
kako je ludi umjetnik
poginuo od razorne tablete
a da ni čitava armija
najbolje plaćenih kirurga
nije mogla spojiti
taj živi puzzle
od tisuću i pedeset jednog dijela
u pristojnog mrtvaca.
Ne samo uprizarjati smrt, tudi truplo je treba razbiti na nezdružljive koščke, taka je smrt poeta, v pesmi vidim tudi prispodobo njegovega življenja, ironija v tej pesmi pa prehaja v sarkazem, vsaj meni se tako zdi, čestitke,
Ana
Ako ne umreš barem 1000 puta u jednom životu, nećeš napisati vjerodostojan stih. Život je najljepši sarkazam ;) Hvala !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!