JA

Sedim u parku na praznoj klupi
uskoro će kiša ili zemljotres
svejedno je
kad priroda može da bira
i ja bih;
gledam starca koji me prstom zove
prilazim,
ali
on gleda u psa koji liže pogubne rane
i
pokazuje mu gde ima više krvi
osećam kako moja kape psu niz njušku
starac i pas su sedeli na mojoj klupi
ja sam lizala prostrel u duši

 

Marina Adamović

Komentiranje je zaprto!

Marina Adamović
Napisal/a: Marina Adamović

Pesmi

  • 29. 06. 2015 ob 19:21
  • Prebrano 762 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 230.52

Zastavica

Imate vsaj eno nujno obvestilo! Želite pregledati obvestila?
Ste prepričani, da želite zapusti stran? Vse spremembe bodo zavržene!