Pisali su i pišu o ženi pesnici
Ushićeni sjajem mladih ljubavnica
Čak i prolaznica čija ih lepota podstakne na stih
I niko i nikad o običnoj ženi (a svaka je pesma)
Njoj
Skromnoj i tihoj niko nije odu ni odao počast :
Duguje joj život
Duguju joj pesmu
I sama je sebi dužna svest o sebi
I ja
Sitna pesnikinja i obična žena
Ovu malu pesmu
Posvećujem:
Tebi velika ( i sebi )
ŽENO iz senke i drugog plana
Posvećujem ovih par šturih stihova
I pišem o čemu nije niko
(O) rukama neiznegovanim i dobrim
Ko krila anđela uvek raširenim
Da se na njih oslone
Tvoji posrnuli u svačijim očima
Osim pred tvojim očima ljubavi ...
I tim tvojim zenicama beskrajnim
Ostaću dužna odu
Jer ne umem dovoljno dobru
O budnosti i kad spavaš:
Pod kapcima ti ne spava pomilovanje za (ne)ljubav
(i samom bogu što nisi sjaj o kom se stihuje )
Budnoj na noćnoj straži srca
Čak i u snu
U duši ti oprost za tvoje (po)grešne
Sinove
Muževe
Ljubavnike
Na ivici sna i ivicama postelja tvojih usnulih
Toj duši tvojoj što nikoga ne duži se razdužujem
(Ne)lepa moja
Ovom pesmom
Iskupljujem pesnike koji ne opevaše
Lik tvoj u liku mome
I srcu tvome u srcu mome ostadoše dužni
Tebi običnoj
Ovo je od mene obične o nama
Svačijim kad im trebamo
Ničijim
Kad nam trebaju...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!