Ljude razlikujem po
njakanju
mukanju
gugutanju
dragi su mi dok
njaču
muču
guguču
tako jedinstveni - po skoku, letu , bilu nužnih potreba
a ipak isti po bolu slepljenih dlaka i ukočenog pogleda
Na leđima nosim bunar da ubace po deo
I ja tu svoj čuvam
s prorezom
na
dnu
Dajem zemlji da ispije - zlu pod nama treba
*
Ditiramb u paklu peva
nazdravlja bez prestanka
kamin(n)gs
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!