SYBILLE I NJENA DECA

teško je objasniti 

još teže shvatiti

sudbinu gospe Sybille

i njenih sedam sinova

 

Sybille

nikada nije brojala proleća

 

osim onih 

u prestupnim godinama

a i njih nije pamtila

 

(i potpuno je nevažno 

o kojem je proleću reč

 

ili je možda reč o jeseni

sasvim je nebitno)

 

baobab sa koga smo

pali na zemlju

još stoji na istom mestu

dok se mi vekovima 

opiremo činjenici

da smo stvoreni

iz jednog

od dva moguća razloga

 

da zadovoljimo sujetu prirode

ili

da budemo živi spomenici

Onog Jednog

 

bez obzira na svrhu

 

uvek pogrešno mislimo

da krvnici sanjaju Lucifera

ne

oni sanjaju jaganjce

u noćima 

kada uopšte sanjaju

u retkim noćima

kada je olovni prah

skuplji i teži od savesti

i kada crna dobije nijanse

(makar i prividno)

nijanse tame i ponora

 

isto tako

pogrešno smatramo

da su sve muke

muke pravednika

a nisu

muke su posledica

nerazumevanja

življenja

i trpljenje svega

ikad ikom učinjenog

 

da bismo razumeli

poreklo i uzrok

morali bismo se vratiti

daleko

daleko u prošlost

do same vremenske tačke

koja označava početak

a to

to nama nije dato

 

jer

 

samo je Sybille znala

svetu tajnu postanka

i nije tu tajnu

prenela na potomke

a

njenih su sedam potomaka

sedam praotaca

svih naroda na svetu

koji postoje

ili koji su ikada postojali

 

otišla je

sluti se

ponornicom

rekom bez izvora i ušća

ostavljajući svoj rod

da plaća cenu utemeljenja

i produženja vrste

 

oduvek smo osećali

nekim nepoznatim čulom

da nešto nedostaje

u priči o postanju

tim nedostatkom smo

pravdali ratove

iznenandne kataklizme

pomračenja uma i razuma

i

ta praznina u spoznaji

ostavljala je mnoge tragove

i strašne

neopisive

nezaceljene rane

 

i tu

nema mnogo pomoći

 

mnoge se rane 

zaleče zaboravom

ne protokom vremena

nego zaboravom

svesnim ili podsvesnim 

brisanjem

poništavanjem

likova

epoha i događaja

iz sećanja

iz istorije

iz postojanja

 

tako je zaboravljena i Sybille

pramajka čovečanstva

roditeljka svih naših predaka

žena sa hiljadama

neprebrojanih proleća

i sa toliko 

neproživljenih jeseni

žena

koja nam nije zaveštala tajnu

 

zato

što to nije mogla

ili zato

što to nije htela

 

...svejedno..

Milen Šelmić

Komentiranje je zaprto!

Milen Šelmić
Napisal/a: Milen Šelmić

Pesmi

  • 04. 06. 2015 ob 00:38
  • Prebrano 754 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 455.05

Zastavica

Imate vsaj eno nujno obvestilo! Želite pregledati obvestila?
Ste prepričani, da želite zapusti stran? Vse spremembe bodo zavržene!