Budi oprezna
kad me i ti
budeš ostavljala
jer nebo će se
podijeliti na dva
pticama će biti
presiječen put
a to nije
tek tako
da samo
odmahneš rukom
uzmeš zrak u raspolućena pluća
i kažeš:
ljubav, ptice i Bog
sve je to apstrakcija
usnama se šije nebo
kao rasparana tkanina
mila moja
i mada zakleo sam se
da tuga neće pisati pjesme
neka napiše jednu
nevažnu
pa neka je svi zaborave.
Čitanje vrhunskih pjesnika... što je nego ničim mjerljiva duhovna potreba.
LP,
mirko
Duško, ova mi je ušla duboko u srce i tamo će neko vrijeme i ostati...predobra
Hvala dragi prijatelji, Mirko i Branka, na lijepim riječima !
Topli pozdrav s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!