Sedam mi je godina,
ležim iza kuće u visokoj djetelini.
Dišem travu i zemlju.
Slušam tiho, skladno zujanje rijetkih buba.
Zamišljam da sam potpuno sama na kraju svijeta.
Sretna sam.
Zamagljeni oblaci razvodnjenih obrisa
kreću se s lijeve na desnu stranu.
Onaj najveći sliči lavu s početka filma Winetou.
Riče…
širi usta…
iskrivljava se prema gore…
gornji dio lica se rastvara…
Mušica uleti u desno oko!
Peče me…  uh…
Što je bilo s lavom?!

Pa dobro zar ti ne misliš ići na nastavu?
Zvonilo je pred tri minute!