Nemam ti više što dati
ljubav je plaha životinja
sa zamućenim očima
uvijek spremna na bijeg
u žuboreće vode

riječi su kao udarci u gong
treba nam snaga
da ih izvučemo iz sebe
i lupnemo njima
po štitu svijeta
da zazveče
preko planina i praznina
kao dječji plač
po porodu

one su život
spakiran u foliju
lijek protiv bojazni
od nepoznatog

a ako i nemam ti više
što dati
možda
kad ti predam sebe
ovakvoga
na rubu
shvatit ćeš suštinu
bez primisli
i otići sretna.

Duško Babić