noge su preumorne
da bi češljale travnjake
prekratka mi kosa
da bi u nju utaknula cvijet
promuklim glasom
plašim ptice
zemlja me zasipava
godine preplavljuju

ne kujem velike planove
i rijetko obećavam
udasi su plitki a pritisci mlaki
izdaleka odzvanjaju pjesme
kao iz tunela
ugovor s nebom
razvezuje vrijeme
koje mi došaptava
da pristanem

a ja još uvijek
upirem pogled
iznad zaraslih struga
onkraj barikada razuma

Jure Drljepan (JUR)