Od rođenja do upokoja bez spokoja
Od Kosova do dana današnjeg
Raskaljanim drumovima
Opankom
Pod šajkačom
Koračam kroz pamćenje
I probijam se kroz (ne)zaborav
Porukom:
Još me je
Na dnu sam zelenog vojničkog sanduka
Pod ikonom umotanom u vezen peškir u torbi tkanici na leđima
Komad kamenog somuna mi je u njoj i šaka soli
I tri koske moje kosovske izbeljene
Čeona
Bedrena
I kičme neslomljene pršljen
Klepeću
Ko klepala crkvena kroz vekove kosti romorom
Ko glasom mojim govore :
Mati
Pamti me starice moja
Ko njive moje što me pamte poginulog
Uveži me iza čela u čvor marame povezače i u čvor materice pod pregačom
U šaku pšeničnog semena me umešaj i razbaci s jeseni po ugaru
Isklijaću s proleća i nicati sa žitima
Sa brašnom
Prosej me kroz sito sećanja i razmesi sa pogačama i pripovedanjima
Hleb dokle sam nasušni dušama
Ima me!
Sestro
Okaj me pokajnice moja
Greh mi je ubijanja na duši
(i mene su ubili grešniji od mene - ja sam bar branio svoje )
Operi me pred Bogom suzama milosrdnim
Izvidaj mi rane po telu i duši bosiljkom i ruzmarinom
U srcu oprostivom
Sej ih i gaji rođena i vodom iz oka zalivaj
Dok ti je suze i dobrote srpske sestrinske
Postojim
Ženo
Kosovko moja ponosna
Rađaj me lepoto
Oživi me začećima i čuvaj porođajima
Doji me i hrani ljubavlju rodna moja
Ne daj da po drugi put umrem od nerodice
I izumrem
Troprste moje
Pesmom Vidovdanskom me pevajte
Videću se i čuti
Živ među mrtvima!
Govoreče kosti, ki se izza smrti oglašajo, da je človek še živ, saj so za to (bralci verjamemo) poskrbele mati, sestra in žena s svojimi darovi joka, rojevanja, sejanja ... pretresljiva pesem, čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!