Pomračenje svijesti,

zaboravnost nesvijesti

rezultirali tulumom do besvijesti.

Nakon dva dana buđenja,

prvu ljubavnu patnju

uspješno pregorjeh.

Danas sam umrla

posljednji put.

Golotinju dostojanstva

uzdahom pokrih.

Bilo je to čudno vrijeme:

ni dan ni noć,

ni toplo ni hladno,

ni kiša ni snijeg.

Gostoljubivo se oduživši,

ulica kojom sam odlazila

nije me prepoznala.

Zabubnjala je neka glupa kiša

pomiješana s njegovim riječima

što još su strano odzvanjale

I tako prokleto pribrano.

Osmjehnuh joj se:

ni tulumi nisu

što su nekad bili!

saraivor