
Udahnuo je
i vazduh
i mesec
i retoriku jesenje idile
zaustio nešto o
daljini
sebe u sebi
sjaju Galaksije
-
sklopio je kapke kô opalo lišće
izdahnuo ono nerečeno
munja je pružala boje u pozdrav
gromovnik je
zviždao
opelo
-
ne sećam se više ničeg
a možda i bih
da
mu nisam
bila
u
grudima
i
pretvorila se u sveopšti mulj
kamin(n)gs
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!