Baghdadska su jutra

lebdjela na valovima

zamorne vrućine,

dok sam svako jutro

hodala tim istim putem

prema uredu,

na posao,

u bermudama i majici

sa širokim bretelama,

iako nisam smjela…

Negdje na pola puta,

ispred limene stražarnice

stajao bi muškarac,

tamnoput i crnokos,

irački vojnik

s puškom na ramenu

i pištoljem iza pojasa…

„Good morning,“ rekla bi

pomalo plaho,

tražeći njegove

ugljeno crne oči…

Pogledom bi me popratio,

pozdrav mi nikad ne bi vratio…

A zašto bi,

kad sam za njega bila

samo žena…

Bezvrijedna,

blijedo puta,

svjetlokosa,

europljanska,

kurva…

                                                                                              Andreja Malta

andreja-lea