
nije bitno u kom je stanju
postojanje mog nepostojanja
nešto škripi – zvecka – tumara
mojom unutrašnjom sadržinom
nije bitno ko sam i jesam li uopšte
stvarnost je privilegija samrtnika
nešto kape iz posude
osećanja
slomljene i bačene
u visine
stvarna ili nestvarna
sudbina moje egzistencije
zavisi od dužine raspletenog klupka
početak mu je – ne bih znala gde
a repić uočavam
kada i on nestane
nestaće i moja filozofija
koja
škripi, zvecka i tumara
kô
postoja –
nje idiot –
luka
–
šteta
kamin(n)gs
Imas gresku u sedmom redu: trebalo bi biti KAPLJE ... ako sam dobro procitao...
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!