sada kada sam starija nego ti
samo s proleća kad resaju leske
i zažuti se dren osut cvetovima i pčelama
pa sipi s grana mirisni prah
uske vijugave staze kroz zelena polja
i sebe petogodišnje na tvojim ramenima
dok koračaš koracima diva
visok skoro do sunca i paperjastih oblaka
a šake ti velike kao činije
milion prvih trešanja je moglo u njih da stane
što se kačaju curicama kao minđuše
u kojoj niču žabe gatalinke sitne kao stakleni broš
(kupljen na šabačkom vašaru)
i lete nad rekom vilini konjici prozirnih krila
ponekad sanjam da letim s njima
pravo u tvoje sigurno krilo na kom spavam
i sanjam diva i devojčicu
u kom odbijam da porastem
jer bi se ti smanjio i nestao
i više ne bih imala šta da sanjam
nenamiljanovic