prljavi veš na podu pored kreveta

ako samo danas ne ugrije vodu

ne zakuha kavu

ne nahrani psa

jedino vrijedno u prljavoj laži

između prvog i petnaestog u mjesecu

dok još crkavica miriše na polubijeli

i pokoji komad sušene slanine

ako danas preskoči u jednom zaletu

hoće li sutra zamirisati svježe pečena jaja

sa mesnatom slaninom i prstohvatom soli

grumenom sreće u oku djeteta

koće li sutra dotaći njena ramena

i nježno spustiti cjelov na usne žene

davno umrle u njegovom oku

ako samo danas zaboravi na prezir 

obučen u tišinu 

skupi ono malo dostojanstva 

i zalupi vratima 

otvorit će prozor u pogledu djeteta