Pala je noć

I više nisam mogao

Vidjeti drugu obalu rijeke.

Čuo sam tek glasove djece

Kako broje unazad,

Skrivajući djetinjstvo

Od podmuklog jutrenja.

Negdje u daljini,

U naručju rodilje bez mlijeka,

Drhtalo je klupko mesa

I ja sam se pitao

Da li će ikada moći

Odazvati se na ime,

Meni još uvijek neznano.

Zrikavci tako lijepo pjevaju...

Na trenutak mi se učini

Da ispod jednog od krovova

Na četiri vode

Dopire miris somuna,

Onaj isti pitomi miris

Kao nekada

Ispod krova majke Have

I odjednom se glad za krvlju

Pretvori u žeđ

Za smislom svega ovoga

Što mrtvo leži

Pored mene i u meni,

Što mirisnu noć

Punu pjesme zrikavaca

Pretvara u Pakao, Džehennem, Šeol

I što mi ono malo

Preostalog razuma tek sada

Govori

Da je horizont

Tako prokleto malen,

Promatran kroz snajperski nišan.

A zrikavci baš lijepo pjevaju...

Sandra Džananović