Poželim umorna
Da mi se da od života godina
Ili bar u godini dan samo za mene
Zaželim i zažalim
Jer sve bi moje nestalo
U toj godini ili danu
Ne bih bila ničija mati
Ni ljubav
Ni željena žena
Niti se čemu radovati
Niti zbog čega zaplakati
I šta bih sa danom i životom
Jalovim i praznim
Porazile bi me moje odmorne i uzaludne ruke
Zar nikom ne treba ni jedna njihova milost
Ni prsti u kosi deteta
Ni dlan na prsima i trbuhu dragoga
Kud bih sa njima
I sa sobom ostavljenoj sebi
I da mi se umornoj da u godini dan
I u danu sat da budem samo svoja
Odbila bih
I da mi se da da biram ponovo da se rodim
Ponovo bih birala isto
Opet bih bila žena
Voljena od deteta
Željena od muškarca
i umorna od sebe
Čestitke za ovaj analogni opis ženskog postojanja na svetu i njenog sopstvenog izbora u životnim situacijama...i moja mala sloboda, ne da dodam, već moj doživljaj pročitanog...
U tuzi poražena
U sreći uzvišena
Nedorečena
I samo žena...
lp Biljana
Pesem, ki zaboli zaradi okrajšave ženske na dajanje, na služenje in podpiranje drugih. Ljubezen, ki se kaže skozi dejanja ženske in ki ne obstaja brez drugih. Seveda postavlja pod vprašaj tisto znano novodobno reklo: najprej moraš ljubiti sebe, da bi zares ljubil druge. Je pa zelo prepričljiva v svojem sporočilu, čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!