U meni
Čopor malih vučića
Zavija
I stado jaganjaca
Planduje
(jaučući i pevajući stihovi)
Čuvam ih zajedno
I puštam pojedinačno
Radi kosmičke (ne)pravde
I (ne)istine
Da nema žrtve ako nema predatora
Niti koljača
Ako nema grla koje se nudi očnjacima
Ta stihovanja
Srasla kao sijamski blizanci
Razdvajam kad me raspolute
Dok rađam moje pesme o tebi
Naizmenično
Kotim ih
U snegu koji me zaveje kad me ostaviš
I jagnjim
U osunčanim ludim travama kad se vratiš
U dupli čvor u duši
Uvezujem ih u parove
(Kao nas)
Pertlama iz tvojih pohabanih patika
Koje nikada ne složih s ljubavlju
Uz moje stare sandale
U nekom našem stanu
Gradu
Životu
Koji nismo imali zajedno…
Večplastna pesem, ki govori o skrajnostih: občutjih vznesenosti in zapuščenosti, molka in izrekanja, miru in norosti ... volčja in jagnječja stran, ki je odvisna od ljubezni. Všeč mi je tudi konec pesmi, ki v ta boj vnaša imaginacijo privajenosti, če bi se dvojni vozel razvozlal v prid p. s. Čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!