1. 
   baš ništa me nije briga, ako mi niti u mozgu
   prerano popucaju, obavijestio je nju prve bračne
   noći. svi lakrdijaši ne vole alpske poskočice
   i nije malo djevica koje tajno čeznu za zločestim
   pogledima, poslije medenog i atrofiranog voća:
   na površini mjeseca može se razaznati zečja koža.

2. 
   majstor eckhart je poodavno dobio na dar

zlatan krematorij i pilu za rezanje metala. na

križ je prikovao svježu žabu i zavriskao od sreće.
nizbrdo je krenulo: za slinu, za načela i za čast.
njegov praunuk, rodom pjesnik, u žalcu je
javno pojeo živoga zeca. onda je podivljao.

3. 
   u sunčanim jedrima ponekad zaplače vjetar a s

grana staklenog drveća popadaše ptice bez glave.
u dominikanskoj republici nastade novi potres:
slovenski pjesnici počeše izbjegavati rime, jer
oni vole biti moderni. u sretnom rodnom selu
komandosi na vrbu objesiše raspjevanu svinju.

4. 
   sveta je rana bez flastera, na opljačkanim ulicama
   parnasa nema više trgovaca. orfeju se s penisa
   ogulila velika krasta: laknulo mu je. na vrhu
   svete gore sad gori križ i svake večeri pojavi se

na nebu velika ćelava prikaza, nova pandora:
iz njene kutije redovno izlijeću fićfirići.

5. 
   u sarkofagu od svježe kiše obrijani majmun spava

na postelji od gorgonzole. shizofrenija je stanje

duha, kaos je miljenik zvijezda a na večernjoj

šetnji nerijetko se susretnu byron i zec: ruku pod

ruku s grčkim bikovima na povocima, opijeni
od čudotvornih riječi, od ostataka mjesečine.

6. 
   epilog: među škrbinama parnasa zec bartolomej iz
   svoje posebne zalihe svaki dan izabere novo srce:
   mozak stavi ispred sebe i iz njega iscijedi dojađenost.

Jure Drljepan (JUR)