Najnježnije što znaš
navikni me
na zlu sreću
ako ikada zađemo u vrt
u kome klija samoća
i ne obznanjuj nam
neutješnost
gromoglasne tišine
nikada.
Pusti da te
i bezglasnog nosim
kao cvrkutavu pticu
u očima
jer nikad neću biti
ovako razigrano sretna
i mlada
rođena poslije svih svojih
pohađanja života.
Pjesma koja plijeni.
Moj naklon Pjesnikinji !
LP
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: luciapavlovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!