
Kamo poći
u ovaj čas
kad i mjesec
prenapučen je
dušama zdvojnim
što pate
očiju bez žara
kao da
rođene ne bjehu
onomad
nit' bilo kad
od majki svojih
božanskih
kamo poći
i kuda
kad cvijeće
zlatolisno
svenulo je već
od prevelika sjaja
il' uvenut će
do sutrašnjega dana
pred licem
jalove zemlje
a druma nestade
pod nogama
da nas ikud vodi
kamo poći
u taj čas
ako ne tebi
ako ne sebi
makar ostao
iza nas
tek praha trag
od malo ljubavi
na suhim usnama.
Bilo kuda - kiki svuda ;)
lp s mora, Duško
bilo kuda - udba svuda.......za kakih par mesecev bi blo pred mnogimi leti
no, mi med seboj. kak je rekla...kako smo preživeli komunizem in se celo smejali mislim da Slavenka
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!