KAD ANĐELI UMIRU...(posvećena Antoniji Bilić i svim ubijenim ženama, dan 25.11. "Stop nasilju nad ženama")
Zaustavi me u vrisku
Ne daj da tugu oglasim
Zaustavi me u želji nestajanja
Želja mi velika
Da usnijem i ne osvanem...
Tko mi te otima
Iz oka
Između rebara nožem zasijeca
Da za navijek ne nađem mir
Da obnevidim od suza
Izgrizem sebe optužbama
Brišem sada
I tren što traje
I ne vraća vrijeme
U dan prije
Da ne desi se
Da te zaštitim
Da te sakrijem.
I tko je on
Što oduzima
Iz bluda
Htijenja
Bolesti uma
I ne da izbor
Ne prihvaća pravo
Na odbijanje
I opiranje
I preklinjanje
Ubija život bez kajanja
Pa baca
Sakriva
U nigdje
Tijelo moga tijela
Ime moga imena
Daleko... da u vječnom snu
Samuje
Tko to zvijer u sebi skriva
A ljudski lik navlači.
Kad anđeli umiru
Nebo se u jadu zamrači..
Jaka, potrebna, nezaobilazna(!) Jer netko "zvijer u sebi skriva / A ljudski lik navlači".
Hvala ti na snazi i opiranju bolesnom umu!
Srdačan pozdrav s kontinenta
Hvala tebi Mirko na čitanju i osjećaju...
To su strašni zločini. Podržavam te Emilija. Moramo se boriti protiv neljudi, a ima tog škarta među nama.
Srdačno te pozdravljam.
Hvala Mikailo, lijep pozdrav!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Mijatovic
- 25. 11. 2014 ob 10:33
- Prebrano 816 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 209.06
- Število ocen: 9