Riječka večer
Pod baldahinom zaborava
stare majke piju,
dok nevine se kćeri
zaljubljuju u nadnaravno.
Sunce eksa
zadnju žesticu
i sumanuto se
sunovraćuje k istoku.
Plešem na doku
s bardovima ciroze
koji se doje
plamenim mlijekom
i opisujem krug oko smrti.
Dan poprima logiku kaosa.
Muškarac do mene
stavlja mi ruku u srce
i oživljava tminu
svojim poljupcima.
Lišće neće venuti
bulevardom
i alejama zrcala
ove jeseni.
(Nevjernici tako vjeruju
u trsje i njegove bedeme.
Zaludu im.)
S tvoga lica kiši.
Smiješiš se.
U riječkoj večeri
mogu se najesti mira
i glavu spustiti
životu u naručje.
Između mene
i moje ljubljene
sada goriš ti.
Med iluzijo in resničnostjo, ljubeznijo in smrtjo ... čestitke,
Ana
Riječke večeri bez tebe i nijesu baš nešto.
lpb
Filia moja, hvala. Te ruke kucaju moje srce.
Draga Branka, predivan osvrt si mi dala. Hvala ti od srca.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 04. 08. 2018 ob 21:17
- Prebrano 669 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 377.42
- Število ocen: 14