SLUTNJA
i ovog proljeća
nebo nedostižno
zemlja jošte dublja
svemir sve je veći
duša još bi htjela
zove miris zove
sladak okus nudi
dok želja u zraku
uvijek nešto traži
nježnost čežnju krije
slika ponavlja se
ostarjeli snovi
skrivene u džepu
naše prazne ruke
skoru jesen slute
Opisano stanje duše koje se kao pustinja javlja, ona pustinja i onaj upit životu kad je izvjesno samo jedno - da prolazi sve. I da sve je trenutak zavisno od toga iz kojeg se ugla gleda.
Pjesnikinjo, moj naklon i pozdrav:)
Mirko Popović hvala na osvrtu.
Srdačan ti pozdrav!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 23. 06. 2017 ob 19:44
- Prebrano 452 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 55
- Število ocen: 2