neke gospođe
koje me odavno ne vole
dolaze
kad god im se prohtije
i ne pitaju
mogu li, imam li, kako
i čime ih dočekati
jednostavno banu
projure kroz dnevnu
uzdrmaju mi spavaću
svlače me i oblače
razvlače
i same se presvlače
kako hoće
okreću, izokreću
mi ogledalo na psihi
i tako marširaju
baštovanke, tamničarke
otmjene rospije, cvjećarice
žetelice, kuharice...
te gospođe
koje odavno ne volim
ne mogu smisliti
nijedno normalnije vrijeme
da mi mir ne poremete
izbiju
kad im se prohtije, banu
i ne pitaju smiju li, mogu li
imam li, kako
i čime ih dočekati
i kad odu
samo blenem
u vašar
koji mi ostave
da se ni u vlastitoj kući (s)naći ne mogu
breza,
ČUDOVITO. Sem gledala kot v živo pesem... .
Objem,hope
Umesto "puste", u pretposlednjem stihu, treba "ostave".
Pesma je, inače, naravno, sjaaajna!!
Lp. Milen
Izgleda da je nas više (nažalost) u takvim prisilnim situacijama. Odlično!
Lp!
Krasna je. Spomnila me je mojih davnih sanj. No, bolj mora je bila kot sanje. Čudovita.
Odlična!
Tudi jaz se ne znajdem v svoji hiši. Toliko nas je vačsih na kupu, pa čeprav se sprehaja le eno telo.
Lp od
raztrgane :)
Prijetno sem presenečena, hvala vsem skupaj
i svakom posebno!
Poslano:
28. 07. 2016 ob 21:06
Spremenjeno:
28. 07. 2016 ob 23:22
Nisam dospio do nekog lokalnog mentaliteta mada se on u izvjesnom sloju pjesme obrađuje... ali, možda samo metaforički. Ostavljam analizu sposobnijima i vještijima od mene u tom poslu, a ja sa posebnim senzibilitetom ostajem pod dojmom i idem u ponovno čitanje. Uz to, draga breza, srdačno Te pozdravljam.
Iskreno se zahvaljujem, dragi Mirko, i naravno svim čitaocima! Kao i većina ostalih, tako i ja već iz navike svojim pjesmama na široko otvaram vrata i potom se samo nadam da će polagano (s)teći te da će se pokoji čitatelj u njima moći čaaak i prepoznati ;-). Neizmjerno sam sretna svaki put kad u njima ugledam još neki odsjev osim moga.
Hvala svima
in vsakemu posebej!
Vrvež (ki mu sledi tudi izrazito ritmična zgradba verzov) lahko beremo kot zunanje ali notranje dogajanje v p. s. - zaobjame vse čute in izganja nemir (če nas pomirja dejstvo, da se to dogaja tudi drugim), slikovito, duhovito in hkrati trpko občutje neustreznosti, prisile, ukalupljenosti ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!