Zidovi

Gledam ljudi,
ki se spreminjajo v zidove.
Koliko človeka je v enem zidaku?
Opeka na opeko raste v trden značaj.
Pokončne barve se tiščijo v očeh
in na obrazih nemirno stoji fasada skrbi.
Dihanje je le prenos zunanjosti v notranjost.
Milost se bere kot zapis na enosmerni tabli.
Pokopališče sužnjev vztrajno vesla naprej.
Brez obljub je veselje večje in v dolini omejenosti poplavlja.
Sanje se obešajo na izjokano nevihto.
Dim čaka v telesu, da zagleda ogenj.
Strah je danes naš vsakdanji kruh.
Cepljenje časa prinaša dvoumje.
Svet se oži in vse je pogledalo v ogledalo.
Odseva ni bilo.

Zidovi

Gledam ljude
koji se pretvaraju u zidove.
Koliko je čovjeka u jednoj cigli?
Opeka na opeku raste u čvrsti značaj.
Okomite boje se stišću u očima
i na licima nemirno stoji fasada zabrinutosti.
Milost se čita kao zapis na jednosmjernoj tabli.
Groblje robova ustrajno vesla naprijed.
Bez obećanja radost je veća i u dolini ograničenosti poplavljuje.
Snovi se vješaju na isplakanu stihiju.
U tijelu dim čeka da ugleda vatru.
Strah je danas naš svagdanji kruh.
Cijepanje vremena donosi dvosmislenost.
Svijet se sužava i sve se pogledalo u ogledalo.
Odsjeva nije bilo.