Sviće.
Kroz prozor čujem cvrkut ptica.
Poranile su,
kao svako jutro.
Ni poete ne spavaju,
rođenje riječi ne mari za sat.
Jesam li poeta?
Mogu li biti s vama?
Čujem vas, a potom sebe
i u dilemi sam.
Kamo pripadam?
Jesam li dio vas?
Želio bih biti.
A razvodne mi se riječi
kad vas čitam.
Tako malen se činim
u vlastitim riječima.
Hoću li ikada moći roditi
retke čitljivosti?
Trudim se.
Tražim po kutićima skromnog
skladišta riječi.
Učim.
I još ću dugo.

Mima