u krugu
kraj ognja
privezani uz riječi
sjene na licima
rastežu krake
i oblinom linija
stvaraju mustre
u jedva primjetnom smijehu
škakljivi stihovi
uvrću ćoškiće
radoznalih smreka
mraz puže
po koljenima
sasvim je blizu
možemo ga vidjeti
a nas odnosi toplina
pucketanje
iz čarobne frule ognja
vrelo prži naša srca
u svemiru neko
prati
malu svijetlu točku
na zemlji