CEREBRALKA*
Sestra u bijelom nam čita
svoju tek napisanu priču
o majci, što je svakog dana,
s povelikim djetetom u naručju,
dolazila na željezničku stanicu
i grozničavim pogledom
zavirivala pod svaku poru
djetetovog lica, u nadi da će
pronaći barem trzaj jednog piska
gromoglasnih lokomotiva,
što ne prolaze kroz tunel njegovog vida.
U toj priči je ženin muž nosio
titulu uz svoje cijenjeno ime
i trg, što ga je majka svojim cipelama
do klizavosti uglačala, je svojim nazivom
zauzimao znatan dio prostora na papiru,
iz kojeg je čitala sestra u bijelom.
I drveni most, koji je majka s djetetom
svakodnevno prelazila, u toj priči,
nije bio most bez imena,
što ga bistra Soča ne bi zapamtila,
pa čak ni jato nije bilo samo jato ptica,
već jato vrana, koje su slijetale,
ne na bilo koje drvo, već na hrast,
što je bio i suncobran i kišobran
nad glavom Majke i njenog Idiota,
jedinih junaka, koji u toj priči, nisu imali vlastitog imena.
Sestra u bijelom je čitala bezbojnim glasom,
ispranim kroz nebroj odbjeglih duga
iz dvadeset i prvog stoljeća.
Svim raspoloživim katancima
sam zaključala trepavice,
da mi se iz očne jame ne sruče
kosti oglodane suze, da ne nasrne
nemoć plača na sestrin bljedunjavo plavi pogled,
što se gusto, kao magla u zimska predvečerja,
spušta po vrhovima naših tjemena,
u očekivanju pljeska.
Dok su drugi plješćući ustajali,
olakšana spoznajom da se niko
od prisutnih nije morao baviti pojmom
cerebralne paralize, sam se spustila niže,
da skupim epileptične napade, sve nesvjesne
pokrete i još manje svjesne osmjehe
u čvrstinu glasa:
Mom sinu je bilo ime Mirza
i nikad nije učinio ništa tako idiotskog!
*cerebralac - umni radnik, književnik, filozof (Matoš o Poliću u eseju Lirika lizanja)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
- 12. 12. 2009 ob 18:48
- Prebrano 1261 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 645
- Število ocen: 18
