IZLOMLJENI ZAGRLJAJI
Oduvijek je bilo tako –
prvo izbehara,
a potom se
uzvrpolje mravinjaci
uzduž kičme
i mi punimo
čašice koljena
polenom iščekivanja.
Otvaramo usta
i iz kaveza grla
razdragano ispuštamo
cijela jata grlica,
sve do prvog
klonuća sunca
nad ušiljenim vrhom
kamenog brda.
Potom nam se u pore
zavuče hlad
i do repnjače
istežemo majice,
da sačuvamo
žučne kesice,
i hladnim prstima
(na kojima nije dozorila nijedna jagodica)
potiskujemo,
u još dublju mračinu,
neiskorištene karte
za najavljeni ples krijesnica
na okruglom odru,
iza trepavica.
Oduvijek je bilo tako.
Sad bi, uistinu,
neko trebao
završiti priču,
onu o šišmišu,
koji je sanjao
da više ne spava
sa naopako okrenutom glavom,
dok, pred pećinom
ispred koje smo,evo,
opet zastali bacamo
skršene zagrljaje
na lomaču gladne vatre
i pripremamo lice
(s one strane svijetle nosnice)
na kurje oči,
što će nas opet bosti
kroz taban noći.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
- 15. 10. 2009 ob 16:25
- Prebrano 1570 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 840
- Število ocen: 19
