mlačan miris zemlje treperi
u travi
nešto novo niče s proljećem
u glavi
nešto novo kola žilama
u krvi
misli glasno zvone
znaš da nisi prvi
koji teško misli kad proljeće
sanja
kad mladice niču kraj staroga
panja
kada prvo cvijeće tek pomalja
lice
uzimaš mi nebo
uzimaš mi ptice
i komade neba pretvaraš
u sliku
pupoljci su bili
sad ih nema više
cvjetovi novi streme
ka vidiku
nadanja novih, novih želja
novih muka
i ne znam otkud u mojoj kosi
tvoja ruka
otkud taj miris
miris proljetne žene
oko mene
po travi luta
sanjiva i rosna
zastade
nasred puta
žena u želji da stigne
do maja
dvije zvijezde
istog trena
sa neba su pale
i dale nam dio
samo dio sjaja